Ženskim glasom o muškim junacima

Izlaganje održano na 15. stručnom skupu školskih knjižničara krovne teme Ženski tragovi u književnosti i knjižničarstvu

Petak, 17. listopada 2025. – Hotel Osijek

Prezentacija izlaganja dostupna na poveznici: https://www.canva.com/design/DAG0tyiyuXE/Bs9CpbEpL-SiApT-aHifLg/edit?utm_content=DAG0tyiyuXE&utm_campaign=designshare&utm_medium=link2&utm_source=sharebutton

Sažetak izlaganja

Izlaganje sumira složenu autorsku praksu Jasne Horvat obrazloženu u Manifestu aksiomatske književnosti (2014.) kao teorijskoj podlozi za izgradnju književnog opusa nazvanog Ars Horvatiana. Cilj takvog programa stvaranje je književnosti interpretativne u logičkom, formalnom i estetskom smislu, a istodobno oslonjene na imaginaciju i intuiciju. Pri tomu, u izgradnji opusa, autorica preispituje višestoljetni kulturni prijenos muškog pogleda na zbilju te iz osobne, ženske perspektive donosi pogled na tradicionalne uloge muških junaka.

Ističući internetsko doba za svoje prostorno i vremensko određenje, autorica u Manifestu polazi od teze da dostupnost tezaurusa raznovrsnih znanja zahtijeva novo promišljanje književnosti. Autoričina aksiomatska književnost težiunikatnim knjigama-igračkama – kolekcijama znanja s različitim čitalačkim mogućnostima uz pomirivanje racionalnosti i imaginacije.

Izlaganje se bavi pitanjem anime i animusa promatranih iz vizure višestoljetnog književnog prijenosa muškog pogleda na žene te slobodom novog doba koja mijenja takvu podjelu uloga. Predstavljanjem vlastitog autorskog rada, autorica racionalni, muški princip pripisuje Manifestu aksiomatske književnosti dok književnu interpretaciju junaka (i junakinja) označuje rezultatom imaginacije i ženskoga prinicipa pogodnog za prevladavanje historiogafskih i racionalnih nepoznanica.

Njezini muški junaci opusa Ars Horvatiana jeka su ženskoga glasa (anime) koji je zamijenio višestoljetnu podjelu uloga oslanjajući se pri tomu na Manifest – simbol racionalnog principa (animusa). Riječ je o proznim tekstovima u kojima iz prvog lica jednine interpretira muške junaka važne za europsku i svjetsku povijest među kojima su sv. Konstantin Ćiril (Az 2009), Marko Polo i Kublaj-kan (Vilikon 2012 i Vilijun 2016), Melek Jaša i Vasco da Gama (Alikvot 2014), Vatroslav Pero Horvat (Atanor 2017), Eugen Savojski (OSvojski 2019), Ahorion (Ahorion 2025).

Za primjer izdvaja roman Bizarij (2009) posvećen gradu Osijeku – autoričinom omiljenom “muškom” junaku. Bizarij je ujedno metafora književnog ujednačavanja muških i ženskih prava na govor jer je u tom proznom tekstu Osijek predstavljen iz vizure sedam muških junaka i jednako toliko ženskih junakinja te jedne kuće.

Roman Bizarij strukturiran je u petnaest pripovjednih cjelina. Svako poglavlje nazvano je po određenoj vrsti veznika podsjećajući da gramatika odgovara na pitanje o načinima na koje se vežemo. Romanski tekst tako donosi osobe koje su za Osijek vezane zavisnim vezama (ukupno ih je devet) i nezavisnim vezama (ukupno šest). Naslovi poglavlja označavaju i glavnog junaka-pripovjedača koji svaki na različiti način vidi Isabellu von Habsburg, fotografinju i provodnu nit teksta. Muški junaci su Ivan Korog, Antun Berhard, Adolf Waldinger, Sulejman Veličanstveni, Konstancije II. (car), Nikola Zrinski i Vladimir Lendić Ranko dok su ženske, “bizarne” junakinje Isabella von Habsburg, plesačica Sulejmana, Adela Deszathy, gospođa Gosseau de Heneff, barunica Marija Pejačević, Paulina Hermann Mačkamama i sestrična princa Eugena Savojskog. Nijemi svjedok bizarnosti grada Osijeka i vezanosti junaka za grad kuća je Lekićâ.

Bizarij, kao i ostali romani opusa Ars Horvatiana, na spoju su esejistike, beletristike i konstrukcijskog pristupa. Književnim govorom ženskoga glasa o muškim junacima ostvarena je žanrovska hibridnost kojom se oprimjeruje pokušaj višestrukog pomirivanja egzaktnog i maštovitog, racionalnog i fikcijskog, anime i animusa.

Životopis

Jasna Horvat redovita je profesorica kvantitativne ekonomije na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, interdisciplinarna teoretičarka kulture, umjetnica i književnica. Poznata je po znanstvenim radovima u području kvantitativnih metoda te po inovativnom uvođenju transdisciplinarnosti u teoriju kulture i popularizaciji kreativne industrije. U ratnom Osijeku znanstveni magisterij obranila je 23. siječnja 1992., a doktorski 26. svibnja 1997. godine, tijekom završnih dana procesa Mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja.

Kao priznata autorica, posvetila se osuvremenjivanju hrvatske i europske kulturne baštine. Njezini romani svrstavaju se među hibridne žanrove u kojima Jasna Horvat uspješno spaja esejistiku, beletristiku i oulipovski konstrukcijski pristup. Posebnost opusa Jasne Horvat književna kritika naziva Ars Horvatiana. Time potvrđuje da književnim i umjetničkim radom Jasna Horvat prevladava zadanost prostora i doseže univerzalnost svojih idejnih poruka.

Autorica je romana Az (2009), Bizarij (2009), Auron (2011), Vilikon (2012), Alikvot (2014), Vilijun (2016), Atanor(2017), OSvojski (2019) i Ahorion (2025). Svojim romanom Az (2009) promovirala je glagoljicu istaknuvši je indentitetskom oznakom hrvatske kulturne baštine. Svojim Manifestom aksiomatske književnosti (2014, nadopuna 2024) definirala je vlastiti teorijski književni pristup, koncepte i metodologiju njezina literarnog stvaralaštva. Složenim opusom koji ostvaruje od 2002. godine prevladava lokalne tematske okvire te Osijek i Republiku Hrvatsku brendira globalno na suvremen i jedinstven način. U postupku brendiranja Osijek ističe svojom Ôsi, gradom koji OSvaja, gradom Zagrljajem i gradom koji Meandrira.

Dobitnica je više znanstvenih, umjetničkih i stručnih nagrada, među kojima su Nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za roman Az (2010), Državna nagrada za znanost (2016), Pečat grada Osijeka (2011), turistička nagrada Simply the best (2020) za inovacije u turizmu, Državna nagrada Ivan Filipović za visokoobrazovanje (2022), te Superbrandsova nagrada FUL kulturno za projekt Vilijun (2018). Godine 2025. uvrštena je među Utjecajne hrvatske žene u području kulture i umjetnosti.