Recenzija romana Ahorion Jasne Horvat (Naklada LJevak, 2025.)
Likovima u romanu Ahorion autorica daje razne osobine i vještine koje ovaj roman izdvajaju, kao na primjer mogućnost junaka Ahoriona da barata sa zvukovima, šalje ih, a oni mu se vraćaju i donose nove informacije. Za svaki lik koji se pojavljuje u romanu nalazi se dovoljan opis i razlog iz kojeg se spominje u romanu, te doprinos. Za svaki lik ponaosob se može napisati nova knjiga, jer je dovoljno razrađen u sklopu romana Ahorion.
Roman ima svoj tijek, s nekoliko odskakanja koja nisu prevelika i potrebna su za bolju razumljivost priče. Na predstavljanju knjige 5. prosinca 2024. godine na Ekonomskom fakultet u Osijeku, rečeno je da Ahorion ostvaruje svoj cilj na kraju knjige, pa sam bila pomalo začuđena kada sam uvidjela da imam još dobar dio romana nakon što je ostvarivanje Ahorionovog cilja već spomenuto. Nisam bila niti malo razočarana, mogla bih čak reći kako taj dio knjige ima svoju čar. Detaljno je opisan Ahorionov život, njegov odnos sa ljudima oko njega, njegove ljubavi, želje, patnje i razni osjećaji. Taj dio predstavlja poprilično emocionalan dio romana. Posebno mi se svidio uspjeh opisivanja raznih događaja bez konkretno navođenja, kao na primjer činjenica da Ahorion zapravo umre, ali se u romanu ta činjenica uopće ne opiše na taj način. Ahorion ispuni svoj životni razlog postojanja, doživi mnogo toga te ostavi mnogo toga.
Autorica sebe zamišlja kao potomka Ahoriona, te na kraju knjige daje do znanja da je njena želja biti potomak osobe poput Ahoriona. Procesom pisanja romana autorica se uspjela uživjeti i stvoriti perspektivu opisanog plemena, te se u cijelom romanu držati tog istog svjetonazora. Nadodala bih još da roman ima poseban stil pisanja, nema previše dugačkih rečenica, a čitatelj se ne izgubi u tekstu. Roman može čitati svatko, jer je prilagodljiv za svakoga. Baš iz razloga svoje jednostavnosti, a opet kompleksnosti, može se naći na popisu knjiga za državnu maturu.
Citati iz romana Ahorion
„Ulovljene i razvrstane zvukove Ahorion je pripitomljavao.“ (str. 9)
„Jedan sam, a pamtim nas sve.“ (str. 15)
„Dobro nam je poznato da tajne ne postoje i da duše predaka znaju naše misli.“
„Časno je podrediti se onima koji su iznad nas jer ćemo biti prosuđivani prema djelima, namjerama i propustima.“
„U snu sam se pitao kako znam da sam to ja kada sebe nikada nisam vidio jer su u mojim očima drugi.“ (str. 28)
„Sumnjao sam u sebe jer sam se doživljavao tek mrvom praha na svemirskom kotaču čija vrtnja upravlja kruženjem svega postojećeg.“ (str. 37)
„Roditeljska nadanja izabrala su Narove tetovaže, a iz njih su zapravo progovorili strahovi. Prikrivajući strahove, junačimo se osobinama koje nam nedostaju. Danas sam jasno vidio da strahove odajemo hvalisanjem. Ukrasi koje si pridodajemo, umjesto da prikriju strahove i manjkavosti učine upravo suprotno te strahovi nama pojačano ovladaju.“ (str. 65)
„Zima je zgusnuta samoća.“ (str. 65)
„Bosonog sam, ali samo na lijevoj nozi jer pamtim i ne zaboravljam, pa staru bol najavljujem svojom izuvenom nogom. (str. 66)
„Ja sam pjesnik, udaljen od zbilje, predosjećanja oslabljenih pred nadolazećom opasnosti. Izmijenjena stvarnost živa je u meni i, premda bih ju iskorijenio, pomaže mi kako bi se obranio.“ (str. 66)
„Snovi su važni jer nam govore o javi o onom nevidljivom „ja“ koji upravlja našim odlukama.“ (str. 68)
„Svijet koji živimo tek je jedan od svjetova, ali rijetki među nama pozvani su prolaziti svima.“ (str. 69)
„Jednom prilikom glasom sam probio svjetlosne brzine i posve nehotično izazvao strahopoštovanje zbog kojeg su me proglasili božanstvom.“ (str. 71)
„Ponekad mi se činilo da sam rođen s nebrojeno krvotoka.“ (str. 71)
„Zazor od mora rastao je s približavanjem sumraka kada su se obje plave plohe spojile i progutale ostatak svijeta.“ (str. 73)
„Mi, umjetnici, prepoznajemo se. Jezik kojim govorimo takav je da pripada svima i nikomu.“ (str. 74)
„Umjetničke zbirke poriv su da očuvamo naše svjetove i predamo ih novima, nepoznatima, onima koji tek dolaze.“ (str. 75)
„Morao sam zapamtiti da sam na Zemlji samo privremeno. Ja sam pjesnik bez ovojnice. Bestjelesan sam kako su bestjelesne pjesme i izmaštane slike.“ (str. 90)
„Velika Majka nije u mojoj blizini, ne prati me više jer svoju je zaštitu morala pokloniti drugima.“ (str. 107.)
„Vidim budućnost u kojoj zemaljski, vodeni i nebeski putovi povezuju ljude na svim krajevima svijeta.“ (str. 108)
„Ljudi su zemaljske zvijezde, a plemena su sazviježđa. Nerazdvojivi smo, iako slobodni otići. Čak i ako odemo, ostajemo povezani. Sve te veze nevidljive su, ali prolaze nama. Nevidljivi su i naši predci, ali ipak su u nama.“ (str. 118/119)
„Vrijeme je nebeski žrvanj, a mi smo zrna koja se u njemu vrte, otimaju, ali na koncu smelju u prah.“ (str. 119)
Comments