AZ

A je prvo slovo latinične abecede. Njegov razvitak se povezuje s egipatskim hijeroglifom, kao i sa srodnim piktogramom iz sjeverno-semitskog linearnog alfabeta (oko 1600. g. pr. n. ere). U oba slučaja, znak koji je preteča slova A predstavlja stiliziranu glavu goveda, odnosno vola. ALEF se kao prvlo slovo javlja u feničkom i hebrejskom slovariju, a srodno mu je i arapsko slovo ALIF.
Znak-slovo ALEF Grci su preuzeli od Feničana u 8/9. st. pr. n. e. i dali mu glasovnu vrijednost vokala A. Nazvali su ga ALFA i smjestili ga na prvo mjesto alfabeta. Slovo A od Grka su preuzeli Etrušćani i Rimljani. Njegovu je oznaku početka opisao i sam Isus: Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog - Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar. (Otk 1,8)

 

Po Frani Pari, Konstantin Ćiril je odlučio glagoljski azbučni niz početi znakom križa – centralnim simbolom kršćanstva, simbolom žrtve Isusa Krista... Sustav pismena je osmislio kao cjelinu između A i O, između križa ╬, znaka Krista i kruga ○, znaka Božje potpunosti i savršenosti.Slovo A - AZ u glagoljici predstavlja križ, temeljni simbol spasenja i otkupljenja, a u širem značenju zamjenicu prvog lica jednine ja, kršćanin. Tropotezan je znak brojne vrijednosti broja jedan i glasovne oznake samoglasnika A.Kako slovo A ima vodeće mjesto u poretku slova, tako je i broj jedan od posebne važnosti u poretku brojeva. U Antici i srednjem vijeku, broj jedan nije bio samo broj, nego i izvor svih brojeva. Po Germi, broj jedan jest simbol prvotnog počela, elementarne kozmičke energije, Boga i njegove neiscrpne stvoriteljske moći. Simbolička vrijednost jedinice u geometriji se poistovjećuje s krugom i kuglom, a u arhitekturi prijenosom simboličkih sadržaja jedinice na dijelove zgrada. Sakralna arhitektura većine religija najočitije se očituje u kupolnim građevinama centralnog tlorisa i njihovim simboličkim upućivanjem na sažetu poruku: krug-jedno-Bog.U hrvatskom jeziku, A je i jedan od suprotnih veznika.

BUKY

Pretpostavlja se da potječe od semitskoga znaka kojega su prvo preuzeli Hebreji, a potom i Grci. Srodno je, dakle, grčkom slovu BETA i hebrejskom BET - kuća ili labirint.
Grci su slovo B preuzeli po glasovnoj vrijednosti, ali su mu izmijenili vizualni oblik, a s vremenom i glasovnu vrijednost te ga danas izgovaraju kao V. Današnji su mu latinični izgovor dodijelili Rimljani u 7. st. pr. n. e.


B je u glagoljici tropotezan znak brojne vrijednosti broja dva i glasovne oznake za glas B. Simbolizira slovo kao znak, ali i Boga. U glagoljaškim su se početnicama slova usvajala sricanjem srokova (suglasnika popraćenih samoglasnicima). Učitelj bi na ploči ispisivao srokove, a đaci su ih bubali: ba, be, bi, bo, bu..., glasno izgovarali i tako ih upamtili. 

Pojam bubati zadržao se do danas u značenju učiti napamet. Njegovo značenje slova (BUKI - slovo) i danas opstoji u sintagmi očitati bukvicu. Simbolička vrijednost broja dva, oponira značenju broja jedan. Dva označuje dvojstvo, odstupanje od jednog, diobu i bipolarnost. Premda broj dva simbolizira materijalno, negativno, zemaljsko, prolazno i tamno, u kršćanskoj ikonografiji brojeva, negativna značenja broja dva vrlo su rijetka. Dvojka simbolički može prikazivati dvostruku prirodu Krista, čovjeka i Boga, ali i istodobnu ljubav koju kršćanin ukazuje prema Bogu i bližnjemu. Slovo B je 2. slovo hrvatske abecede.

VÊDÊ

Slovo V potječe od Semtiskog slova WAW. U grčkom pismu, slovo Y prvotno je preoblikovano je iz Semitskog slova WAW kako bi prije svega predstavljalo samoglasnik U. Tijekom kasnog srednjeg vijeka, ovo se slovo razvilo u dvije forme – V i U.


U glagoljici znak V - VÊDÊTI simbolizira znanje (vede je i naziv za staroindijske knjige znanja), ali i vječnost, oblikom prati kružnicu u kojoj su upisane i alfa i omega. Kako zauzima donju polovinu rozete, slovo V simbolizira i vodu koju je Bog u početku stvaranja svijeta odijelio od svoda.

Ucrtaju li se u rozetu prva tri glagoljička slova (A, B, V), dobiva se cjelovita rozeta značenja: ja vjerujem u vječnoga Boga.

Numerička vrijednost znaka V – VÊDÊTI, odgovara broju tri, vrlo širokog spektra simboličkih značenja. Tri je često tumačen kao sveti broj odlikovan savršenošću, zaokruženošću, plodnošću, rastom i napretkom. Posebno su ga stvoriteljskim brojem označavali i veličali Pitagorejci, upravo zbog svog uvjrenja kako je univerzum stvoren po matematičkim načelima (tri točke određuju trokut – ishodište za oblikovanje svih drugih geometrijskih likova). Broj tri je u kršćanstvu posebno vezan uz motiv Kristova uskrsnuća trećeg dana, zatim uz motiv Svetog Trojstva, ali i preko plodne snage trojice Noinih sinova koji su nakon potopa obnovili cijeli ljudski rod.
Riječ vede, vidi, vjedje (znajući) je indoeuropskoga podrijetla i raširena je u mnogim jezicima. Danas postoji i u češkom, a povezana je i s riječju vem (znam) kod kajkavaca u Hrvatskom Zagorju, te s riječima vidjeti, vješt, vještica... Usko je vezana i uz pojama vidjeti (razlika između vêdêti - vidêti počiva u prijevoju, odnosno promjeni samoglasnika u korijenu riječi (ê : i) koja dovodi do promjene gramatičke kategorije i(li) leksičkog značenja). Na vezu znanja i sposobnosti uočavanja ukazuje i čuvena krilatica: tko dobro vidi – dobro zna.
Slovo V je 28. slovo hrvatske abecede i labiodentalni aproksimativni suglasnik.

GLAGOLJǪ

Kao i slovo C, slovo G vuče podrijetlo iz hebrejskog slova GIMEL, a srodno je armenskome slovu GHAD i samaritanskome GHIMEL. U latinskom se alfabetu pojavilo u 3. st. pr. n. e. Upotrijebio ga je Spurius Carvilius Ruga, osnivač prve javne škole grada Rima (oko 230 pr. n. e.), za čije se pohađanje naplaćivala upisnina. Spurius Carvilius Ruga, zamijenio je šesto slovo grčkog alfabeta Z s današnjim slovom G. U osnovi, Spurius Carvilius Ruga je učinio modifikaciju znaka C dodajući kratku okomitu crtu njegovu desnom kraku završetka polukružnice.
U hrvatskom se slovo G upotrebljavalo kao dio digrama (glasa koji se piše s dva slova) GJ. Digram GJ je u hrvatskom uveden za oznaku glasa Đ i pisanje riječi grčkog podrijetla (anĝel, evanĝelie).

 

Glagoljički znak G - glagolati podrazumijevao je govor. Slovo G - glagoljǫ je numerički označavalo broj 4, sricalo se glagolju. Simboličko mu se značenje nije iscrpljivalo govorenjem. Slovo G je označavalo i pojam prema kojemu je slovo (dio) riječ(i). S druge strane, zbog dvije zatvorene cjeline koje podsjećaju na zemljište s rupama, simboliziralo je i gmizavce, bića koja se kriju u rupama.
Slovo G ima značenje i u kršćanskom blagoslovu obitelji. U blagoslovu obitelji okupljena obitelj prima svećenika i njegovu pratnju: ministrante i jednog odraslog župljanina. Svećenikov pratitelj na sobnim vratima ispisuje znak: 20+G+M+ B+09, u kojemu brojke označavaju godinu blagoslova, a tri slova predstavljaju početna slova imena triju kraljeva (Gašpar, Melkior, Baltazar). Po drugom tumačenju, slova G, M i B su kratica latinske rečenice Christus mansionem, benedicat - Krist neka blagoslovi kuću. Pri ovom tumačenju mora se voditi računa o inicijalu imena Gašpar, koje je na latinskom slova C (Gaspar lat. Casper).
Numeričko značenje broja četiri veže se uz uravnoteženost i skladnost svijeta, na njegovu vremensku i prostornu uređenost, ali i uz čvrstoću, red i zakonosti koje vladaju svijetom. Broj čeiri ujedno je simbol čovjeka u kojemu se odražava kozmički ustroj utemeljen na - četvorki. U hrvatskoj se abecedi slovo G nalazi na 11. mjestu i označuje zvučni velarni plozivni suglasnik. Riječ glagol i danas je srodna značenja glagoljǫ. Glagol je najvažnija riječ u rečnici, nositelj je radnje i bez nje/njega rečenice nisu potpune, čak ni one bezglagolske.

DOBRO

Slovo D poznato je još od egipatskih hijeroglifa, gdje je znak predstavljao vrata. Srodan mu je semitski znak DALETH , što se u hebrejskoj transliteraciji označavlo pojmom zaravnalo ili vrata, a izgovaralo se kao D. Grci su preuzeli semitski izgovor i znak, ali su naziv DALETH preoblikovali u DELTA. DELTA je srodnog značenja grčkoj riječi spudé(srčanost, spremnost za dobra djela) koja je u suprotnosti s riječju rathimia (oslabljenje, nemarnost, lijenost, uzrok prvog pada i svakog grijeha). D je označavao rimski broj 500, i grčki broj 4.


D je u glagoljici označavalo brojčanu vrijednost broja 5, i simboličku vrijednost dobra, ali iduha. Sastoji se od luka i dvaju kružnih isječaka, a njegovi trokutasti i obli dijelovi zauzimaju gornju polovicu rozete, gornju polovicu kruga. Svojim položajem i oblikom, slovo D simbolizira Duha Božjega koji je u početku stvaranja lebdio nad vodama.
 

Broj pet često se smatrao androginim brojem u kojemu se spajaju prvi parni broj (broj dva) i prvi neparni broj (broj tri), odnosno ženski i muški princip. Držao se i brojem čovjeka (zbog čovjekovih pet osjetila, pet načina spoznaje i pet prstiju na ruci). Pitagorejci su ga proglasili simbolom božanskog vjenčanja i svetim znakom koji svjedoči vezu između čovjeka i božanskoga. U kršćanstvu, pet je Petoknjižja, a po Honoriusu Augustodunensisu (navedenom u Germovoj Simbolici brojeva): Petog dana Gospodin je stvorio ptice na nebu i ribe u vodama, u peto svjetsko doba, odnosno nakon babilonskog ropstva, Gospodin je došao na svijet i spasio ptice, odnosno, pametne, i ribe, odnosno nerazumne, od nesreće i zablude.
U hrvatskome se slovo D pojavljuje kao osnova za pisanje još dva glasa: Đ (kad mu se dodaje dijakritik - vodoravna crtica), te Dž, kad D i Ž čine digram. Nalazi se na 6. mjestu abecede i označuje zvučni alveolarni plozivni suglasnik.

(J)EST

Slovo E potječe od semitskog znaka HE koji je najvjerojatnije značio drvo ili grana. HE se u semitskim alfabetima izgovarao kao konsonant H, a Grci su ga preuzimanjem prenamijenili u znak za vokal E (Εψιλον, Epsilon) ne mijenjajući mu vizualnu formu.

 

Dugo se eksperimentiralo sa smjerom pisanja, te je tako bio korišten i način pisanja u kome se jedan redak pisao s desna na lijevo, sljedeći s lijeva na desno, pa opet s desna na lijevo. Ime je dobio po sličnosti sa smjerom oranja na njivi.

 

U grčkom se pismu današnja orijentacija ustalila u koncem drugog i početkom prvog st. pr. n. e. Latinski E preuzet je bez promjene iz grčkog alfabeta, premda su ga Rimljani pisali prije Grka u današnjoj orijentaciji.

Pitagorejcima je broj šest bio broj dovršenosti, harmonije, uravnoteženosti i sklada, a u jedno i simbol ljubavi, ljepote, plodnosti i stvaralaštva. Istodobno je zbroj i umnožak svih svojih djelitelja (! + 2 + 3 = 6 = 1 x 2 x 3).
Glagoljica se u mnogočemu držala Biblije, tako i kada je riječ o slovu E. Po Bibliji, Bog je svijet stvorio u šest dana: u prvim danima nebo i zemlju, more i kopno, potom biljke, a za njima i životinje. Šestoga je dana stvorio čovjeka, a sedmi se dan odmorio. Slovo E simbolizira šesti dan stvaranja, dan stvaranja čovjeka.
U Simbolici brojeva Germ navodi važnost šestog dana iz Druge Mojsijeve knjige: Kad šesti dan budu pripremili što su donijeli, bit će dva puta toliko koliko će dnevno nabrati... (2 Ms 16,5), kao i Origenesov komentar prethodna Mojsijeva citata: Šesti dan znači vrijeme našega života... i što ćeš u njemu više nabrati dobrih djela, to će ti biti hrana u budućnosti.
Skup simbola glagoljskih slova svojim poretkom i simboličkim značenjem pripovijeda o postanku svijeta u šest dana. Kada se zbroji prvih šest slova, njihovim se tijelima prekriva cjelovita rozeta iz koje su i nastajala.
Slovo E simbolizira jutro, izlazak sunca, jer svjetlost sunčeva dolazi, grije i obasjava dio zemlje kroz mali otvor na nebu. U ono se doba govorilo da je jutro promjena od noći k danu.
U hrvatskoj abecedi, E je na 9. mjestu i označuje prednji srednje visoki samoglasnik.

ŽIVÊTI

U glagoljici, slovo Ž predstavlja bića nadahnuta životom.
U glagoljici je znakovita njegova numerička vrijednost broja sedam. Kako navodi Germ, sedmica je, slično kao i trojka, omiljeni broj iz bajke koji je nadasve bogat simboličkim značenjima. Iako je simbolika sedmice raznolika, u većini kultura tumači se kao motiv dovršenosti, savršenosti, cjelovitosti kozmosa i zaokružena sklada vremena i prostora.

Glasovitost sedmice pročula se od babilonske astralne simbolike i mitologije, prisutna je u nauku o sedam planeta, sedam glavnih nebeskih bogova i sedmodijelnoj podjeli nebesa. Pitagorejcima je sedmica bila simbol svemira (sa sedam planetarnih sfera i sedam planeta), gdje kretanje, po analogiji sa sedam tonova glazbene ljestvice, mora stvarati božansku glazbu harmonije nebeskih sfera. Uz navedeno, pitagorejci su u sedmici doživljavali cjelovitost spajanja zemlje (broja četiri) i neba (broja tri).
 

Broj sedam simbolizira i mjeru zemaljskog, prolaznog vremena, koji se uvijek iznova odbrojava življenjem sedmodnevna tjedna. Sedmoga dana je Bog blagoslovio svoje djelo i jeo otpočinuti. Germ upućuje i na sedmicu kao broj u kojemu je odraženo čovjekovo spajanje duhovnog (tri snage duše označuju čovjekovu duhovnost) i tjelesnog (tjelesna priroda čovjeka izražena je četvorkom, zbrojem elemenata od kojega je čovjekova tjelesna priroda sazdana). Povrh svega, broj sedam izražava mudrost sedmeroga Duha Svetoga. Slovo Ž je trideseto, posljednje slovo hrvatske abecede. Označava zvučni postalveolarni frikativni suglasnik. U hrvatsku ga je abecedu uveo Ljudevit Gaj iz češkog. Preuzeli su ga za svoju grafiju i Slovenci i Bošnjaci.

ƷÊLO

Glagoljičko slovo Ʒ - ƷÊLO tumači se u smislu vrline. Glas koji označava slovo Ʒ nastao je kao rezultat druge palatalizacije, G ispred ê> Ʒ: praie: gailă> gêlă> Ʒêlo. Često je zamijenjen glasom Z.
Takđer, predstavlja zvijezde koje su se doimale kao pričvršćene na svodu i prema tome ne izlaze iz kruga rozete.
Numerički gledano, osam je sretan i harmoničan, simbol je ravnoteže i postojanosti. Nakon sedmice kojom je izmjeren čovjekov život poznat kao tjedan, osmica simbolizira vječnost koja slijedi nakon promjenjivosti zemaljskoga vremena. Broj je preporoda, raja, uskrsnuća i vječnoga života.

ZEMLA

Današnje slovo Z ima podrijetlo u semitskom ZAI. U grčkome se znak nazivao ZETA i rabio se za pisanje glasa Z. Slike znaka ZAI, odnosno ZETA na neki način su se križale sa slikama znaka JOD, odnosno, JOTA.

Na izvjestan je način slovo JOD svoju sliku posudilo grčkom ZETA, a ZAIN grčkom JOTA. Prijelazni oblici ovih slova ustalili su se njihovim prihvaćanjem u latinskom pismu gdje im se definirao način pisanja i izgovor.


U glagoljici, slovo Z označuje zemlju, zauzima pola rozete (pola svijeta), a uz oznaku polovice svijeta. Slovo Z posjeduje dodatni element koji izlazi iz inicijalnog kruga rozete. Ovim izdvojenim krakom označuje se Zemlja kao astronomsko tijelo.


Slovo Z svojim oblikom sudjeluje o pripovijedanu postanka svijeta: od četiri elementa: zrak (duh), voda, vatra i zemlja, prva su tri stvorena prvoga dana stvaranja. U trećem je danu Bog stvorio četvrti element, zemlju u smislu kopna.
Devetka je broj koji simbolizira snagu duha, mudrost, znanje i duhovnu zrelost. U kršćanstvu je o broju devet pisao sv. Pavao Korinćanima (1 Kor 12, 7-11) spominjući devet darova duha, ali i Grgur Veliki, kada je razlagao simboliku izgubljene drahme (Lk 15,8). Slovo Z je 29. slovo hrvatske abecede. Označava zvučni alveolarni frikativni suglasnik. U matematici označuje treću nepoznanicu (uz X i Y).

Glagoljica i glagoljaška tradicija hrvatski su kulturni fenomen, jedinstven po svojim lingvističkim, grafijskim, etnološkim, antropološkim, ali i semiotičkim odlikama.

 

U Republici Hrvatskoj 2014. godine glagoljica je odlukom Ministarstva kulture uvrštena na listu nematerijalnih kulturnih dobara RH. 


Oblikovanjem murala glagoljica je približena digitalnom dobu. Autorica idejnog dizajna murala Jasna Horvat uz murale napisala je i roman AZ koji je izravni poticaj za dalje proučavanje kulturne baštine. 
 

Zidovi Fakulteta oslikani glagoljicom postali su platno za ispisivanje poruka na starom hrvatskom pismu glagoljici i uz Zagrebačku katedralu najveći je zatvoreni prostor neke institucije koja sadržava glagoljicu. Pozornost auditorija tako je usmjerena na filozofiju i simboliku hrvatskoga tradicijskog pisma. Primjer je to kako se glagoljicom može komunicirati (u prostoru) te potvrda da se glagoljica uspješno može implementirati i u struke koje nisu jezikoslovne. 
Murali Fakulteta primjer su kako zagubljeni dijelovi hrvatskog identiteta izgrađuju nove kulturne i kreativne proizvode.

Računalni font Alkar

Font je dostupan za preuzimanje na službenoj stranici Ekonomskog fakulteta u Osijeku.

Proces izrade fonta: korištenjem FontCreator programa i danih grafičkih datoteka koje sadrže zasebna slova, brojeve, znakove i ligature, implementirana je open type font datoteka (.otf) za operacijske sustave Microsoft Windows i Mac OS X. Dobivena datoteka omogućuje korištenje korisnički definiranog fonta Alkar u programima za obradu teksta.

 

Instalacija: otvaranjem .otf datoteke Alkar potrebno je odabrati opciju Install. Time program automatski instalira navedeni font u svim programima za obradu teksta. Nakon otvaranja programa za obradu teksta (npr. Microsoft Office 2016) potrebno je u izborniku "Font" odabrati "Alkar".

 

Ligature: ukoliko imate stariju inačicu programa za obradu teksta, same ligature neće biti u funkciji. Preporuča se, svakako, instalacija novijih verzija (2016 i nadalje).

Također, program za obradu teksta najčešće ne instalira opciju ligatura automatski.

Upute za uključivanje ligatura

© 2018 Željko Ronta

  • w-facebook