Tekst je vrsta igre.

Sve što je mudro nije uvijek i dobro.

Zbog nevidljivosti linija međe, nema nam druge, nego ih procjenjivati naslijepo, otprilike i pogađanjem.

Suđenice. One pohode svakoga pri rođenju, i tada mu određuju sudbinu.

Red među vama nek' iz Navove visine čuvaju bogovi i vile!

Mi smo vile čuvarice, bogovima podanice, u kolu se okupljamo, i Peruna dozivamo.

Svako novo čitanje, ponekad i istog čitatelja, permutira prethodne ishode, nudi novo razumijevanje i potvrđuje igrivost slovno-brojčanog teksta.

Velike riječi, kao što su taština i civilizacija, ponekad podrazumijevaju vrlo malo, tek način na koji se prepoznaje svemirom rasprostranjeni osjećaj bespomoćnosti.

Prekoračeni osjećaj za mjeru vodi nerazumijevanju, sudarima, sukobima, velikim i malim bitkama, cijelim ratovima.

Moj dom je na izvoru, u najdaljem šumskom lugu.

Tko u mir i red dirne, ma bio velik i jak, il' lukav, a slab, nek’ od danas zna, s nama će imati posla.

Javite se sile svjetla, doziva vas kolo vila, u kojem su čuvarice, i sve vile bojovnice.