Jasna Horvat (1966.) jedinstveno je ime na hrvatskoj književnoj sceni koje u sebi udružuje sklonost književnom eksperimentu, originalnost književnog izričaja te zamjetan znanstveni i čitateljski prijam. Ova hrvatska autorica istodobno je književnica, teoretičarka kulture i redovita profesorica kvantitativne ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Osijeku.
Književnost Jasne Horvat povezuje se s djelovanjem grupacije OULIPO, propitivanjem književnih potencijala i izgradnjiom modelskih romana. Njezinim romanima studijama udružuju se znanost i umjetnost, a autorica kulturnom nasljeđu prilazi kao resursu otvorenom za preoblikovanja i iznovljena tumačenja. Objavila je više ukoričenih naslova među kojima se izdvajaju romani Az i Bizarij (2009), Auron (2011), Vilikon (2012), Alikvot (2014), Vilijun (2016), Atanor (2017), OSvojski (2019) te putopisna proza Antiatlas (2014). Premda je objavljivala i u drugim nakladničkim kućama, kućnim je piscem Naklade Ljevak.
Dobitnica je prestižne nagrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za književnost 2010. godine temeljem prosudbe romana Az, Pečata grada Osijeka za doprinose u književnosti i populariziranje kulture 2011. godine, Državne nagrade za znanost u kategoriji populariziranja znanosti 2016. godine te državne nagrade Ivan Filipović za visokoobrazovanje 2020. godine, nagrade FUL kulturno koja je 2018. dodijeljena Hapeningu Vilijun te Nagrade Josip i Ivan Kozarac koju je osvojio roman OSvojski u kategoriji prozne knjige 2019. godine.
Autoricom je Manifesta aksiomatske književnosti (Alikvot, 2014), programskog teksta kojim određuje svoju romanesknu poetiku.
MANIFEST AKSIOMATSKE KNJIŽEVNOSTI
1. Dostupnost tezaurusa raznovrsnih informacija i znanja zahtijeva novo promišljanje književnosti.
2. Književno djelo nije rezultat slučaja već voljnog, osviještenog djelovanja autora.
3. Književno djelo ono je koje uspijeva objediniti zabavnost i korisnost.
4. Književno djelo može komunicirati na više semiotičkih razina (indeksnoj, simboličkoj i ikoničkoj).
5. Svaka razina književnog komuniciranja može se uočiti, utvrditi i izraziti kako individualno, tako i uopćeno.
6. Književno djelo može se izgraditi primjenom aksioma.
a) Aksiomi su „definicije koje se podrazumijevaju“.
b) Aksiomi potječu iz različitih znanstvenih disciplina.
c) Aksiomi su primjenjivi u znanstvenim i umjetničkim disciplinama.
d) Primjenom aksioma tekst se izgrađuje (i povezuje) na tematskoj, strukturnoj i ikoničkoj razini.
e) Jedno književno djelo može počivati na više aksioma.
f) Aksiomi književnog teksta (ne)posjeduju hijerarhiju u primjeni ili tumačenju.
7. Književna djela izgrađena primjenom aksioma posjeduju prepoznatljive odlike:
a) interpretabilnost u logičkom, formalnom i estetskom smislu,
b) mnogostrukost tumačenja,
c) unapređenje ljudske spoznaje,
d) objedinjavanje fikcionalnog i stvarnosnog.
8. Aksiomatska književnost podr(a)žava osnovne odlike internetskog doba.