Jasna Horvat (1966.) jedinstveno je ime na hrvatskoj književnoj sceni koje u sebi udružuje sklonost književnom eksperimentu, originalnost književnog izričaja te zamjetan znanstveni i čitateljski prijam. Ova hrvatska autorica istodobno je književnica, teoretičarka kulture i redovita profesorica kvantitativne ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Osijeku.

Književnost Jasne Horvat povezuje se s djelovanjem grupacije OULIPO, propitivanjem književnih potencijala i izgradnjiom modelskih romana. Njezinim romanima studijama udružuju se znanost i umjetnost, a autorica kulturnom nasljeđu prilazi kao resursu otvorenom za preoblikovanja i iznovljena tumačenja. Objavila je više ukoričenih naslova među kojima se izdvajaju romani Az i Bizarij (2009), Auron (2011), Vilikon (2012), Alikvot (2014), Vilijun (2016), Atanor (2017), OSvojski (2019) te putopisna proza Antiatlas (2014). Premda je objavljivala i u drugim nakladničkim kućama, kućnim je piscem Naklade Ljevak.

Dobitnica je prestižne nagrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za književnost 2010. godine temeljem prosudbe romana Az, Pečata grada Osijeka za doprinose u književnosti i populariziranje kulture 2011. godine, Državne nagrade za znanost u kategoriji populariziranja znanosti 2016. godine, nagrade FUL kulturno koja je 2018. dodijeljena Hapeningu Vilijun te Nagrade Josip i Ivan Kozarac koju je osvojio roman OSvojski u kategoriji prozne knjige 2019. godine.
 

Autoricom je Manifesta aksiomatske književnosti (Alikvot, 2014), programskog teksta kojim određuje svoju romanesknu poetiku. 

MANIFEST AKSIOMATSKE KNJIŽEVNOSTI

1. Dostupnost tezaurusa raznovrsnih informacija i znanja zahtijeva novo promišljanje književnosti.

2. Književno djelo nije rezultat slučaja već voljnog, osviještenog djelovanja autora.

3. Književno djelo ono je koje uspijeva objediniti zabavnost i korisnost.

4. Književno djelo može komunicirati na više semiotičkih razina (indeksnoj, simboličkoj i ikoničkoj).

5. Svaka razina književnog komuniciranja može se uočiti, utvrditi i izraziti kako individualno, tako i uopćeno.

6. Književno djelo može se izgraditi primjenom aksioma.

     a) Aksiomi su „definicije koje se podrazumijevaju“.

     b) Aksiomi potječu iz različitih znanstvenih disciplina.

     c) Aksiomi su primjenjivi u znanstvenim i umjetničkim disciplinama.

     d) Primjenom aksioma tekst se izgrađuje (i povezuje) na tematskoj, strukturnoj i ikoničkoj razini.

     e) Jedno književno djelo može počivati na više aksioma.

     f) Aksiomi književnog teksta (ne)posjeduju hijerarhiju u primjeni ili tumačenju.  

7. Književna djela izgrađena primjenom aksioma posjeduju prepoznatljive odlike:

     a) interpretabilnost u logičkom, formalnom i estetskom smislu,

     b) mnogostrukost tumačenja,

     c) unapređenje ljudske spoznaje,

     d) objedinjavanje fikcionalnog i stvarnosnog.

8. Aksiomatska književnost podr(a)žava osnovne odlike internetskog doba.

© 2018 Željko Ronta

  • w-facebook