Roman "OSvojski" novi je ispripovijedan u duhu aksiomatske konceptualnosti kojoj je Jasna Horvat rodonačelnicom unutar hrvatske suvremene književnosti.  Glavni junak (Eugen Savojski alias OSjetnik OSvojski) čitatelju otkriva  svoju povezanost autoričinim rodnim gradom Osijekom, ali i cijelim prostorom današnje Republike Hrvatske u predterezijanskom razdoblju. Ovo nesvakidašnje književno propitivanje utemeljeno je na historiografskim izvorima koji književnome tekstu dodjeljuju potencijal umjetničko-povijesne studije. Ujedno je riječ i o tekstu igrački, multmedijskoj kulturnoj iskaznici i pametnoj, zvučnoj knjizi.

Naime, roman "OSvojski" otisnuta je poetsko-historiografska studija čiji su dijelovi uz pomoć QR kodova izravno povezana s internetom kao medijem digitalnog umrežavanja. Nakon "Vilijuna" (Naklada Ljevak, 2016) i "Atanora" (Naklada Ljevak, 2017), OSjetnik OSvojski treći je književni tekst kojim Jasna Horvat izgrađuje temelje „pametnoj književnosti“ omogućavajući čitateljima da književnu stvarnost u potpunosti očitaju uporabom pametnih telefona.

Eugen od Savoje u ovome je tekstu književni junak koji se ponajprije predstavlja kao strateg, a zatim i kao poklonik lijepih umjetnosti, mecena, filozof i graditelj te osoba koja je strateškim djelovanjima ustrojila veći dio Habsburškog carstva, a unutar njega i prostore današnje Republike Hrvatske. Pripovjednu konstrukciju romana "OSvojski" ponijelo je osam poglavlja razrađenih u 32 igraća polja - onoliko koliko je karata u kartaškoj igri piket, odnosno, koliko je figura u šahu. Riječ je o strateškim igrama koje metaforički govore o sklonosti glavnoga junaka, Eugena Savojskog, da životne odluke pretvara u strategije i tako oblikuje prostore Monarhije.

Svako poglavlje donosi jednu preokupaciju glavnoga junaka, a polja su ispripovijedana asocijativnim povezivanjima životopisa Eugena Savojskog s igraćim simbolima u piketu i u šahu.  Prvo poglavlje naziva se „Rijeke“ te čitatelja upoznaje s odnosom Eugena Savoje prema Dravi, Dunavu, Savi i Tisi – rijekama koje su glavnoga junaka donosile u prostore današnje Hrvatske i šireg okruženja, odnosno, onima na kojima je izgradio svoje čuvene gradove-utvrde. Drugo poglavlje „Vrata“ govori o Essekerskim, Carskim, Vodenim i Novim vratima koja su vodila u osječku Tvrđu, treće „Okusi“ o gastronomskim okusima predterezijanskoga doba (kruhu, vinu, knedlama i kavi).

Osam poglavlja ilustrirano je igraćim kartama te su čitatelju ponuđena 32 potpoglavlja, a uz uvodnike i epilog, čitatelj će možda primijetiti kako ga očekuju 42 književne cjeline. Bilo da je riječ o 32 karte ili o 42 točkice na dvije kocke, "OSvojski" donosi pogled na kulturnu ostavštinu Eugena Savojskog (gradovi-utvrde, dvorci, biblioteka Eugenijana, kolekcije umjetnina i rukotvorina) kojima ovaj udaljeni povijesni lik i danas oblikuje kulturu srednjoeurposkih prostora.