U iščekivanju jedne, osvojila drugu književnu nagradu

Roman Jasne Horvat u užem je izboru i za ovogodišnju Nagradu "Gjalski"

Premda se čini kako je struktura romana uspostavljena na kartama, riječ je zapravo o spoju karata i šahovskih figura, a svaka karta/figura otkriva dio osobnosti glavnoga junaka. Radnja romana događa se diljem Europe, ali je središte radnje postavljeno u Osijek, Tvrđu, Kopački rit i Bilje te Bizovac - za svoj roman OSvojski kaže njegova autorica, znanstvenica i književnica Jasna Horvat. Prije 20-ak smo dana objavili da je upravo ovim romanom Jasna Horvat ušla u uži izbor za ovogodišnju Nagradu "Gjalski", koja se 26. listopada u Zaboku dodjeljuje za najbolje prozno djelo, a u međuvremenu joj je Odbor Dana Josipa i Ivana Kozarca dodijelilo nagradu za knjigu godine.

U iščekivanju Nagrade Gjalski, za koju je OSvojski nominiran, snašla te -a vjerujem da te iznenadila - nagrada za knjigu godine na 25. danima Josipa i Ivana Kozarca, koja će ti biti dodijeljena.

- Nagrade su uvijek iznenađenje već i zbog toga što nakladnik prijavljuje naslove na natječaje, a povjerenstva svoju odluku donose daleko od javnosti. Nagrada koju je OSvojski osvojio za knjigu godine višestruko je proslavljanje: desete obljetnice od mog prvonagrađenog romana Az, nagrađivanje multimedijskoga romana OSvojski te samih Dana jer je riječ o obljetničkim, 25. danima. Uz sve navedeno, ističem kako Dane Josipa i Ivana Kozarca posebno cijenim jer su ustrajni u praćenju suvremenih znanstveno-književnih tema. Osim toga, sudjelovanje na Danima za mene je potvrda pripadnosti ovom prostoru i njegovom književnom izričaju.

Rijetko koja tvoja knjiga prođe bez neke od nagrada, uz sjajnu recepciju, posebice kod stručne kritike i onoga dijela čitateljske javnosti koja preferira književnost koja ih dodatno i dugotrajno zaokuplja.

- Usmjerila sam se na izgradnju opusa čije su sastavnice pojedinačni tekstovi, ali je njihova simbolička poruka sastavni dio mozaika. Kako u posljednja tri romana donosim i multimedijske sadržaje koje proizvode suradnici Instituta Andizet, moja književna djelatnost prelazi uobičajene sadržaje književnog teksta. Tako je OSvojski istodobno i zvučna knjiga čiji je sadržaj u cijelosti pročitalo troje studenata (Matej Azenić, Robert Kovač, Tea Pakšec), a snimljene zvučne i filmske materijale montirala je studentica Iva Ižaković uz produkciju Josipe Mijoč i multimedijsku potporu Ane Zrnić. OSvojski je predstavljen na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, u suradnji s prodekanicom Milicom Lukić, Filozofskim fakultetom u Osijeku i Gradom Osijekom. Vrhunac predstavljanja bila je scenska igra s pjevanjem i nazdravljanjem u režiji profesora Roberta Raponje, a u izvedbi studenta glume Filipa Severa i studenta glazbe Luke Gotovca. Uključivanjem studenata u multimedijske sadržaje povezane književnim tekstom i u suradnje sveučilišnih sastavnica, Osijek se nameće kao kreativni sveučilišni grad.

Nedavnos i sudjelovala i na 40. zagrebačkim književnim razgovorima u DHK-u. Tvoja je tema bila Središnje mjesto književnoga teksta u koncentričnim kružnicama kreativne industrije.

- Riječ je o istraživanju utjecaja tehnologije, kreativne industrije i nakladništva na književnost. Predstavila sam teorije prema kojima književnost ostaje izvorištem drugih umjetnosti. Takva teza opovrgava brojna predviđanja "smrti romana" i "smrti književnosti", a ljudsku potrebu za pripovijedanjem smješta u vrh naših iskonskih potreba. Obljetničke Zagrebačke književne razgovore pamtit ću po živim raspravama u kojima je književnost subjekt, daju važnost i već stoga književnost čuvaju u njezinoj višetisućljetnoj ulozi.

Uistinu rijetko predstavljaš svoje knjige, ali uvijek si prisutna, nekako javnost dođe do tebe, dočepamo se tvoga vremena, rada... uključuju te u književne, kulturne i znanstvene manifestacije da se čudimo kako uopće uspijevaš sve to? Javnost prepoznaje tvoj rad i cijeni ga.

- Dubokoga sam uvjerenja da tekstovi žive vlastite živote, posebice intenzivne nakon što utihne glas autora. Naravno, govorim o književnosti "na dugi rok" i o tekstovima koji su brendovi za sebe. Nisam pristalica estradizacije i festivalizacije književnosti niti nasilnoga proizvođenja uspješnica. Nažalost, festivali književnosti autorima dodjeljuju uloge zabavljača, a tekstovi ostaju u drugom planu jer istinski ljubitelji književnosti ljube knjigu i tekst. Čitanjima je potreban mir i visoka koncentracija, svakako je dobrodošlo i razgovaranje o književnosti, ali uz mjeru dobroga ukusa koja na festivalima i sajmovima nerijetko izostaje.

Moje je opredjeljenje zaokupljati se tekstom i istraživanjem stilskih i estetskih izraza. Odazivam se na događanja u kojima me organizatori "osvoje" misijom koju ostvaruju u književnosti, ali ipak najradije boravim u prostorima književne misli, a ona je udaljena od javnosti. Osvaja OSvojski i Osječane - posuđuju ga (33 posudbe u nekoliko mjeseci), čitaju, razmjenjuju, o njemu se priča. Kako si ti zadovoljna njegovim životom?

- U samo nekoliko mjeseci OSvojski je predstavljen na Kreativnoj riznici, Noći Filozofskog fakulteta i Osječkom ljetu kulture. Za mene je to više od očekivanoga, posebice jer se još intimno "rastajem" od OSvojskog i Eugena Savojskog, generala Beckersa i Petrasha koji u romanu govore o danima nastanka Osijeka prije tri stotine godina. OSvojski ima i svoju građevinu, a to je upravo obnovljena Stara pekara u Tvrđi, tako da je riječ o romanu koji ima svoju zgradu. Svakodnevno susrećem osobe koje u OSvojskom prepoznaju grad Osijek ili, kako roman poručuje - grad koji OSVAJA. Posebno mi imponira činjenica da OSvojski pridonosi brendiranju grada i da Osijek predstavlja gradom koji OSvaja.

Najavi nam što pišeš i za kada planiraš objavu? Znam da je tema opet tvoj nepresušni izvor - Osijek.

- Upravo dovršavam lirski dijalog Ars meandrum, odnosno poemu u kojoj Dravus, bog voda i rijeka, u ljubavnom zagrljaju s božicom Tihe, stvara drevnu Mursu na mjestu današnjega Osijeka. Rijetki gradovi posjeduju takav mit i arheološke dokaze kojima se mit potvrđuje. Nadam se da bi legenda o gradu nastalom iz ljubavnoga zagrljaja Dravusa i Tihe mogla postati osječkim ukrasom. Ars meandrum bit će objavljen u Književnoj riječi - zborniku Slavonsko-baranjsko-srijemskoga ogranka DHK koji bi do konca godine trebao biti predstavljen javnosti.

Za tebe je ars očito važna riječ.

- Ars je umjetnost, odnosno umijeće. Kada posegnem za riječi "ars" naglašavam presudno umijeće. S obzirom na to da su Mursa i Tvrđa ishodišta osječke povijesti, poemama Ars Eugenium i Ars meandrum poetski osvjetljavam ključne točke osječke prošlosti. Ars Eugenium govori o Eugenu Savojskom, ali i o europskom duhu (EU-geniju) koji je Savojski donio na ove prostore. Ars meandrum, s druge strane, govori o gradu koji meandrira prateći obale Drave još od predantičke Murse pa sve do naših dana. Želja mi je objedinjeno objaviti oba postojeća Arsa, ali im pridodati i neki budući Ars. Življenje u Osijeku za mene je nadahnućem i umijećem (Ars) osvajanja OSijekom.

Narcisa Vekić📷

Jasna Horvat

književnica

Nisam pristalica estradizacije i festivalizacije književnosti niti nasilnoga proizvođenja uspješnica. Nažalost, festivali književnosti autorima dodjeljuju uloge zabavljača, a tekstovi ostaju u drugom planu jer istinski ljubitelji književnosti ljube knjigu i tekst.

Program i dobitnici nagrada

U četvrtak, 24. listopada bit će položeni vijenci na grobove Josipa i Ivana Kozarca, a u 19 sati program Pjevamo pjesnike. Dan poslije su Živi kapitali - sudjelovanje 12 hrvatskih književnika u srednjim i osnovnim školama, a akad. Dubravka Oraić Tolić predstavlja biblioteku Hrvatski velikani 1-20. Slijedi dodjela nagrada, sudjeluju Josip Paulić, tenor i Ivica Belamarić, gitara.Jutro poezije - sjećanja na Vladimira Kovačića uz nastup vinkovačkih pjesnika srednjoškolaca je u subotu. Dobitnici: Lljubica Kolarić Dumić za životno djelo; Ivana Buljubašić za znanost Oulipo i književnost ograničenja. Povelje uspješnosti primit će Dubravka Brezak-Stamać za znanost (O hrvatskom jeziku i prirodi u jeziku), Vlasta Markasović za znanost (Sonetist Antun Gustav Matoš), Adam Rajzl za književnost (Martin Tišljer) te Denis Ćosić za prvu objavljenu knjigu (Neonski bog mržnje).