• Jasna Horvat

Ars Meandrum


Lirski dijalog "Ars Meandrum" objavljen u časopisu Književna riječ III. (2019), Osijek: DHK, str. 84-89.


Na Međunarodni dan rijeke Drave, 20. rujna 2019.


Lirski dijalog Dravusa i Tihe nadahnut je stihom Janusa Panoniusa i kamenom kompozicijom dvaju božanstva iz drevne prošlosti Osijeka. „Čini se, također, da je lik riječnog božanstva, vjerojatno personificirani lik božanstva rijeke Drave (Drav, Dravus) prikazan u sklopu kamene figuralne kompozicije iz zagrebačkog Arheološkog muzeja, podrijetlom iz Murse. Na tom fragmentarnom figuralnom spomeniku dominira sjedeći ženski lik (Tyche, personifikacija Murse ?), a pod njim je u položaju plivača u vodi prikazan bradati i dugokosi čovječuljak (Dravus ?) za kojeg je moguće pretpostaviti da prikazuje personificirani lik istoimene rijeke.“ Ante Rendić-Miočević, 2012. Rivers And River Deities In Roman Period In The Croatian Part Of Pannonnia, Histria Antiqua, 21, str. 13.


Ars Meandrum


Sanjao sam grad

snažan kao ljubav

čvrst kao zagrljaj.

U snu

grlio sam tebe

božicu usuda Tihe

raspletene kose

pitome prirode.

Ljubio sam te

ti si ljubila mene.

Iz našeg zagrljaja

rađala si

grad na obali

moje rijeke.

Rekla si mi:

Dravuse

dajem ti Mursu

i njezine stanovnike

Andije i Andizete

Panone sklone vodi.

Sanjao sam ljubav

ljubav

zagrljaj

porođen u grad.


U mojoj kosi

vode su tvoje

i snovi tvoji

u mojoj su kosi.

Plivam u rijeci

u tvojoj vodi

nosiš mi krunu

sklapaš mi oči

a ja se bojim.

Budim se

opirem se

tebi i ljubavnoj mjeni.

Uzmičem zagrljaju

u kojemu smo

ti i ja

jedno tijelo

jedna duša

i

budući grad.


Zagrljeni u Osječkom polju

stvarali su grad.

Zemlja je upijala ljubavne rime.

Dravus je božici Tihe

predavao vodu i ime.



Sanjao si me

ovijenu kosom.

Rijekom si

nosio rime

i rijeka me

pozivala

u dubine.

Sanjao si moju

muralnu krunu

nudio mi virove

močvarne omame.

U mojoj kosi

tvoji su snovi

grad Andija

i Andizeta

grad zagrljaj

ljubav i san.


Sanjao sam vrijeme

nama sklono

blagonaklono.

I zagrljaj

trajan kao grad.

Sanjao sam

tvoju raspletenu kosu

kuglu što držiš u ruci

rog izobilja kojim

darivaš

tebe neuhvatljivu

našu ljubav

u Osječkom polju

ljubav

na kraju svijeta

naš zagrljaj

ljubav

uzidanu u grad.


Zagrljeni u Osječkom polju

voljeli su grad.

Zemlja je upila ljubavne rime.

Dravus je božici Tihe

predao vodu i ime.



U mojoj je kosi

Dravusov san.

Kosom ga grlim

ljubav nam stari

rađam mu Mursu

san uzidan u grad.

Pjeva mi noću

šapće mi danju

želim ga čuti

zatvaram oči

eh, da mi je

mirovati

uz putnika

nestalna tijela.

On treba sve

uvijek više

nikada isto.

I mene tako ljubi

kao da me nema

kao da me gubi.

Podvodi me

rijeci

ovija me njome

utapa u vodi.

Govori mi:

život je voda

a voda je san.

Pokaži koliko

me voliš

podredi mi se

pokloni se

pokori se.



Voda je živa

voda je igra.

U vodi su

slojevi zemlje

i želja za novim.

Voda plavi

napaja

opija i osvaja

uzima svjetlo

danje i noćno

ljubuje s mrakom

i sunčevim sjajom.

Voda pjeva

o slojevima

u nama

o žeđi za

uvijek više

nikada isto

uvijek novo

promijenjeno.

Život je voda

ja sam bog

vodeni putnik

prijetnja

brža od misli.

Onaj sam koji

odlazi

koji pred

sobom

gazi

i plavi.


Zagrljeni u Osječkom polju

napustili su grad.

Ulice dozivaju ljubavne rime.

Dravus je tražeći odbjeglu Tihe

Dunavu predao vodu i ime.


Tvoje tijelo je voda

I prolaz na onaj svijet

u moje dvore

i dvore drugih bogova.

Nas dvoje

jedno smo uz drugo

u snovima

ja, božica usuda,

vraćam ti se

Dravuse

uvijek iznova

tebi, Osijeku,

našim potomcima.


Na mjestu oseke

gdje rijeka je najniža

polegao sam prsima uz korito.

Svladala me

božica gradova

položila je stopalo

po mojim plećima

predao sam se

pokorila me.

Na mjestu našeg zagrljaja 

začet je grad

Mursa

Esek

Osijek

pamti nas oboje

nastavlja umjesto

nas dvoje

našu ljubav

nas zaneseni plam.

Voljeli smo se

u meandrima rijeke

ljubavni zavjet

uzidali smo u grad

u Mursense

Esekere

i Osječane.


Zagrljeni u

Osječkom polju

mi smo grad

Dravus i Tihe

ars meandrum

onda i sad.



98 views

© 2018 Željko Ronta

  • w-facebook