Alemperkin radoznali um uspijevao je saznavati neizgovorene misli i ljudi i bogova.

U početku nije postojalo ništa osim sinjeg mora, umotanog u čudno sivilo, u boje bez boja.

Pod Svarogovim svijetlim pogledom sveopći se suton rastvarao, nestajao, jenjavao.

To mu novu želju rodi – stvoriti svijet na vodi.

Rastuć nisam znao, kako zemlja će od zraka bježat.

Sedmo nebo najljepše je.

Zbog njezine neukrotive potrebe za govorom i govorenjem, priče koje se danas nalaze pred vama još uvijek su sačuvane.

Na sve se strane širilo vodeno bespuće, prostranstvo bez sjaja i oblaci para.

Sada, kada sam rođen, želim cijelom tijelu dati maha!

Vrijeme mi je za visine, s pojavom zemlje nestalo je slobodne širine.

Ja razdvojio sam: tlo od zraka, zemlju od oblaka.

Što je dalje snašlo Svarogovo jaje? Ono od tad u mijenama traje.