Kako godine odmiču pokušavam se pomiriti s nekim zadanostima.

Možda je i bolje jer bi opet radili iste greške.

Bijesna što ostajem sama usred izgrađene slike, odložila sam Coleridgea i ponovno se prihvatila Pamuka.

Putovanje kao umjetnost može se razdijeliti u nekoliko izvedbenih koraka: pakiranje i odlazak, upoznavanje s odredištem, povezivanje putnika s prostorom i vlastitom izmijenjenom osobnošću, sudjelovanje i ostavljanje osobnog zapisa, pakiranje i povratak.

Današnji suvremeni radari nadziru putničke namjere i utvrđuju prijetnju putnika, njihove opreme i okolnosti putovanja.

Onoliko koliko su radari antiradari toliko su suvremena putovanja antihodočašća i suprotnost su arhetipskim porivima prvih putnika da putovanjem prinesu žrtvu, potvrde vjeru ili pomaknu granicu poznatoga svijeta.

Pogled na osamdesete uvijek je pomalo nostalgičan, bilo je zabavno i neopterećeno, a što je najvažnije bili smo mladi kako više nikada nećemo biti.

Neovisno čita li se pjesma, opisani san, roman ili pripovijetka.

Taj mitski poziv kojim putovanje iskušava putnike povezan je s neizvjesnostima nepoznatog prostora koji će nas tek staviti na kušnju.

Gotovo kao u klasičnom dramskom tekstu, putovanjem se putnik postavlja na scenu određenog prostora, a estetika putovanja ostvaruje se uvjerljivošću „umijeća odlaska“ i „umijeća povratka“.

Pregledavaju se putničke rute, vize, propusnice i identiteti putnika, no unatoč tome teško je nabrojiti sve ono što ostaje nevidljivo ljudskim osjetilima, ali i strojevima kao produžetcima osjetila.

„Nostalgija za Rajem“ prenijela se u putovanja kojima smo odmjeravali naše mitske uloge putnika i opredijeljenost za život u Osijeku koji nam je ÔS.