Kako prepoznati je li prekoračen osjećaj za mjeru?

Hoće li se, moraju li se ostvariti želje kojima smo se predali potpuno, bez ostatka?

Dijeljenje bez ostatka primijenjeno je i u pisanju ovog rukopisa kao i u njegovom konačnom oblikovanju.

Između ovih svjetova i unutar njih nalaze se brojevi, glazba, linije, boje i cijele figure.

Razlike nas čine posebnima, sličnosti nas uprosječuju.

Fi je odnos Boga prema kreaciji, a kreacija do koje se prejednostavno dolazi naprosto ne donosi zadovoljstvo.

Je li se moguće nekomu/nečemu (pre)dati bez ostatka, a ne prijeći nevidljivu granicu?

Osnovno svojstvo alikvota – dijeljenje bez ostatka – susreće se posvuda.

Oba svijeta, postojeći i nepostojeći, opisuju se riječima.

Harmonija njihovih arhitektura uspostavlja se zlatnim rezom – savršenom neproporcijom ljepote.

A vrijeme protječe neosjetljivo na naša tapkanja u mjestu.

Želim otkriti posljednji, najviši ton u ljestvici ljudske prirode.