Jeste li ikada bili sami? Negdje u mraku, il' nekoj tami? Čut ćete: tko je još bio s vama, ako u priču pođete s nama...

Črt je kralj tog strašnog mraka, što nam stiže za sumraka. Nered pravi na tom svijetu, zastirući puta svjetlu.

Sad budite sretni, i znajte, stigli ste kući!

Za ruke se primimo, udahe primirimo.

Odjenula sam boje plave da ublaže moje tuge, da bih bila poput neba, zakićena oblacima.

Oboje smo mirovali, pogledima prikovani.

Tek pred zoru vraćamo se svom izvoru. Skupimo se tad’ u kolu, što nam daje snagu novu.

Prijatelji moji mali, život ste mi novi dali, Peruna ste vi dozvali, a Črta ste otjerali.

Na istoku nek' se bijeli Vukovar – grad svijetli, granicu će Ilok braniti, uz Dravu će Osijek trajati.

Biljka nad biljkama, cvijet nad cvjetovima, miris nad mirisima.

Bojama sam se odijevala, mirisima oblijevala, dok sam nebu domahivala i ocu se dojavljivala.

Strijelka stoji uspravno, ne uzmiče pred Perunom, pozdravlja se s munjama, grli s gromovima, i pleše s olujama.