Život mi neće promijeniti spoznaja toga što nas vodi lijepom, kao ni odgovor na pitanje je li ljepota apstrakcija ili konkretizacija imaginarnog.

Osjećam se odgovornim. Za Ljepotu i za ono što određena epoha postavi kao kriterij lijepog.

Odbacujući osjećaje, analiziram sve što me okružuje.

Sada, kada je sve dostupno, naprosto nije zanimljivo.

Glagoljica je sustav znakova nadahnut kršćanstvom koji je od 9. stoljeća premoćno pismo hrvatskih prostora.

Tko je primio vjeru, postao je pismen jer je životom u vjeri pamtio glagoljicu kojom su se koristili kao podsjetnikom za molitvu.

Ipak, uporan sam i tražim.

Djelujem iz pozadine, gotovo iz tame, ali staloženo promišljam o svjetlu.

I umjesto da se uspinjem, što se više upinjem i naprežem, to brže i silovitije padam.

Obezvrijeđena je i želja, i ona je, unatoč tome što je imaginacija, posve izgubila smisao.

Glagoljicom su se Hrvati istodobno opismenjavali i pokrštavali.

Poredak prvih devet glagoljskih znakova molitva je u kojoj svaki kršćanin koji slova poznaje govori kako je dobro časno živjeti na zemlji.