Glagoljica kao pismo poručuje: – Govorite! Pripovijedajte priču o Bogu Kristu i njegovoj žrtvi podnijetoj na križu čiji kraci gledaju na sve četiri strane svijeta: istok, zapad, sjever i jug.

Plava boja za hrvatski je narod i nebo i more te sposobnost svakog pojedinca da se sâm uzvine u visine i da se porine u dubine.

Svoja iskustva rado je pripovijedao drugima.

Nas dvoje nadanja zamjenjujemo za razgovore o mogućnosti da naše zbilje zapravo ne postoje, nego smo junaci nečijeg sna ili smo zatočenici nečije misli.

Putovanje je utopija ne-mjesta (grč. ou = ne, topos = mjesto), fantazija o odsutnosti ili umišljaj drugosti.

Odlazim kao jedna, a vraćam se kao druga.

Šahovnica i jest pogodna za igru, jer uokviruje konfliktnu situaciju.

Oni koji su skloni misaonom nomadstvu pleterom iscrtavaju magični kvadrat broja dvanaest.

Točka je to u kojoj bivši slušatelj postaje pripovjedačem, a trenutačni slušatelj prosuđuje pripovjedača kao osobu koja je iz vlastitog sjećanja izabrala ono čime je hranio svoju pripovjedačku maštu i strast.

Ima li veće utopije od „napuštanja vremena“ (pa bilo to i u New Yorku, jednom od Teslinih gradova), kada ni prostor ne uspijevamo napustiti čak ni nakon što odemo iz njega?

Većinu stvari koje ponesem ne vraćam.

Prije ili poslije mjesta se mijenjaju, preoblikovane četvrti gube prijašnje rutine i u tom razmeđu ono otprije prelazi u legendu.