Za mene je cirkus ostao poveznicom s odrastanjem u Osijeku i gostovanjima Moire Orfei na Sjenjaku.

Alemperka me uputila Nives, koja me uputila Tebi.

Nismo izbjegle mjerenje. Ali jesmo porugu, podsmijeh i nerazumijevanje.

Porazno je vidjeti plodove jedne revolucije i vizije pravednijeg svijeta opstojne u svojoj suprotnosti (još gore, lik Ernesta Che Guevare se prodaje kao vrlo traženi suvenir).

Nekoliko puta vraćala sam se jednom te istom odlomku.

Posegnula sam za Coleridgeovom pjesmom i provjerila svako njezino slovo, svaki njezin red.

Alemperkina kazivanja su se rodila 2001. godine, nakon višegodišnjeg izučavanja poganske mitologije ovih prostora.

Pamtim noć našeg susreta u Slavonskoj kući.

Pomišljam, i u Berlinu, gradu nad gradovima, Priroda uzvraća udarac – znanosti, čovjeku i sadašnjosti.

Čini se, u ovoj zemlji jedino vrijede uspomene (zabilježene u raskošnoj arhitekturi, muzejima, slikama, tragovima osoba poput Ernesta Hemingwaya koji je boravio u neposrednoj blizini moga hotela). U glazbi. I prirodi.

Za svaki slučaj, Pamukov odlomak pročitala sam naglas.

Pjesma je završila u trenutku kada sam pomislila da sam i sama stanovnica palače podignute u Ksanaduu.