On me uvukao u ovu priču, zbog njega sam u svojoj svijesti izgradila Coleridgeov san pretvoren u pjesmu.

Pjesnik i umjetnik, Ronac i Vasionac, nevidljivi predvodnik i umjetnik što stvara.

H kao harfa, H kao hrana, H kao hrabrost, H kao Hrvatska, H kao hidrogen, R kao Republika.

Oda vodiku. Ljubav je sama, čežnja za nebom, vjera, ljubav i nada.

Nevidljivi predvodnik, usamljenik iz visina, onkraj vremenskih zona stanovnik je tišina.

Zamišljajući ih i sâm sam postao nomadom.

Sve zvukove jasno sam čula – cimbal, pjev, huk i bat, ugledala sam Kublaj-kana i osjetila kako mu tijelom struji svijest o pozivu na rat.

Vodik je vrijeme, marljivi stvorac, zvjezdani čudak, gorivi junak.

Oda vodiku. Voda je sama, ozonov poljubac, led, tekućina i para.

H kao harfa, H kao hrana, H kao hrabrost, H kao Hrvatska, H kao hidrogen, R kao Riznica.

Ronac i Vasionac, Umjetnik i Stvorac, Pretvorbeni je Umotvorac, Zvjezdani Mirotvorac.

Mudar je bio tvorac glagoljice!