Za njega je pismo pripovjedač koji pripovijeda priču o Bogu Kristu, ali i o cijeloj tradiciji baštinjenoj od predaka.

U maštanjima putnika o prošlim i budućim putovanjima svoje mjesto imaju i zemlja, i nebo, i rijeke, i mora.

U vožnji taksijem do hotela žmirila sam na svjetla njujorških ulica imajući dojam kako je cijeli New York velika žarulja uzgibanih čestica.

Postoji u turizmu jedna točka izdvojenosti čak i od vlastitih preokupacija.

Neka vino u njoj blista kao oko kojem ne promiče ni najsitniji trag.

Ne kvarite svečanost, štujte ovaj usamljenički obred u kojemu smo na baranjskim poljima sami – vi i ja.

Stoga je svaki pismovni znak trojedan – istodobno bivajući slovo, simbol i broj.

Pisala sam ga nazivajući samu sebe Alemperkom – mitskom pticom pričalicom, a po uzoru na one putnike čija su traganja za idealnim mjestom ostala sačuvana posredovanjem pisane riječi.

Hladno je i zima pojačava dojam da smo Motritelj i Motriteljica, a ne oni koji traže rješenje za vlastite živote.

Taj osjećaj zajedništva radi poznavanja otprije i svega što nas povezuje snaga je kojom nadilazimo gomilu, premda se istodobno odričemo nas svakodnevnih i onakvih kakvima smo u Osijeku.

Promotrite boju i u njoj sunčane dane upisane u nektar spravljen za vas, za ovu večer, spravljen za nas.

Princ Dunava što baranjsku zemlju od vas dulje i bolje zna.