Pozvao sam vas da večeras sa mnom uz bok budete Andizeti, Mursensi i Essekeri, ludi od junaštva i slijepi od hrabrosti.

Doduše, tada sam putovao samo u mislima, ali i misaoni nomad također je nomad.

Pripovjedač je istodobno misaoni nomad – spretan s riječima, porukama, poukama i skrivanjima svega onoga što zapravo jest.

Mi smo misaoni nomadi i naše misli povezuju nas u ovom i u svim ostalim carstvima.

Ona se, jednako kao i život, uspijevaju pobrinuti da se događaji odvijaju drukčije od naših predumišljaja i nacrta.

Protjecanje vremena nisam kadra razumjeti, ali ipak, ono što doživljavam konstantom jest dojam da vrijeme protječe pored svih nas logikom koju mi, doduše, ne razumijemo, ali je upravo stoga i respektiramo.

Marko je putnik i njegovi snovi ispunjeni su putovanjima.

Priča ni nije ništa drugo negoli putovanje – misaoni nomadizam za one koji uspijevaju putovati vlastitim mislima.

Pripovijedanje o stvarnim događajima nema misaonih izazova.

Maštamo, doduše, svi, ali putnici maštaju o putovanjima onako kako izumitelji maštaju o svojim izumima.

Opstao je zbog krhkosti ljudskih komunikacija.

Za pojave koje ne razumijemo moji statističari tvrde da ih zapravo loše mjerimo.