Kratkoročno je i beživotno.

U njima smo prisutni svi odreda, posredno i osobno.

Kako vjetar puše, tako se i vila odziva – tihim glasom ili upravo vikom, sve ovisno o jačini vjetra.

Tko je jednom čuo vilu gdje pjeva, ostaje zatravljen tom pjesmom.

Mi smo te čuvali...

Brbljanjem ćeš na sve nas navući sile zla.

Zapisivanjem se oživljuje i po redovima i po stupcima i po dijagonalama.

U njima je i ono što je Marko Milijun nazvao milijunom – izbora, istina i trenutaka.

Mnogi govore da je pjevanje vila tako milo i lijepo da bi ga čovjek slušao dovijeka.

Samo si dovoljno jako zaželio mjesto bez škole, jedinica i učionica.

Tajne se ne odaju.

Čuvaj se, Slavene!