Sve između tih dviju krajnjih točaka putovanja režirano je nepredvidljivom rukom slučaja i sposobnosti putnika da se prilagodi okružju, obratima, odricanju od navika, ustaljenih obrazaca i poznatog sebe.

Za putovanja nameće se pitanje vlastita identiteta, počevši od pakiranja i provjere putničke „opreme“ – dokumenata, torba, odjeće i pratećih potrepština, pa sve do povratka.

Umijeće putovanja razvija se kao i svako drugo umijeće – koncentracijom i disciplinom, umjerenosti u jelu i piću, predanosti izazovu i istraživanju te ovladavanjem i drugim umijećima, jer putovanje je njihov majstorski zbroj.

Pisanje i putovanje eksperimenti su sa samim sobom i na samome sebi.

Nisam bila sposobna postaviti pravo pitanje niti izgovoriti snažnu rečenicu.

Još uvijek nisam sigurna što se dogodilo dvije tisućite godine, ali tada su se knjige i olovka ponovno našle u mojoj ruci.

Na putovanju putnik se predaje scenariju pustolovine, avanture i lutanja, a putovanje postaje umijeće pretvorbe u izmijenjena sebe.

Ipak, još nije izumljen univerzalan radar koji bi objedinio sve uvide u sve nevidljivosti, te su radari, premda precizni, antiradari.

Odlazili smo da bismo ostali.

Ujedno su radar prijevoja unutar odlazaka i povrataka, rast i lijek iz vlastita soka.

Podrumske dane provodila sam pišući magistarsku radnju, moju najveću dobivenu bitku.

Možda sam zaključila kako sam ispunila od drugih postavljene ciljeve, a možda sam se samo umorila.