Srećom, umjesto novovjekim ljekarijama, još jednom sam se posvetila Alemperki i njezinu obilju arhetipskih medikamenata.

Kao i sve doživljeno i ono me opijalo.

Čitajući, procjenjujem valjanost Tvoga pamćenja.

Nekada se pitam, je li i za snalaženje u udaljenim vremenima potreban talent, pravilan trening ili nešto treće?

Daljine povezuju snažnije i iskrenije od ležernosti kojom nas veže svakodnevica, a pozitivne silnice same pronalaze putokaze.

Naša bit je gibanje u prolaznosti.

Izgovorene sadržaje sam zaboravila, ali sam likovala nad trenutkom, nad ostvarenjem nečega što se činilo nemogućim, nad Tobom i nad sobom.

I neprekidno se brinem što ću zbog ograničenosti pamćenja zaboraviti prepoznate istine, ili šifre kojima označavam iznimno bliske dijelove teksta.

U odnosu na Tebe, virtuoza uspomena, moja je prošlost plošna, jednodimenzionalna.

Tada sam se odlučila na pismo i slobodu komentiranja Tvojih riječi.

Sretna sam.

Znam kako će ovo ponovno biti jedno dugo pismo, i znam kako će mi ono darovati prostor mira i želje za govorom.