Djela govore o vitezovima, a sve ostalo prostor je izvan igraće ploče te time i ograničenje koje se ostavlja na prosudbu drugima.

Neke od njih pomicao je osobno, a neke su se otimale i pomicale same.

Osjećao je osvajajući i osvajao je osjećajući one treće, ugrožene njegovim osvajanjem i oslobađanjem.

Čitatelji zaboravljaju zbilju, odriču se stvarnosti i misli koje ih povezuju s vlastitim imenom.

Primajući u ruke OSvojskog, čitatelji postaju onima koji osjećaju i osvajaju.

Rijeke nas donose i odnose.

Osobe u pripovijedi OSjetnika OSvojskog šahovske su figure i/ili igraće karte.

Strastvenost igranja OSjetnika OSvojskog u igraće je ploče pretvarala Zemlju i Nebo, karte i šah, umjetnost i znanost.

Ime je znak, a misao je poveznica između imena i znaka.

Sebe vide junacima postavljenima na kozmičkoj ploči.

Kocke su bačene. Zaigrajmo!

One nas napajaju životom u razdobljima slavlja i obilja, a melankolijom u danima tuge i očaja.