Neke od mreža čine ljudi.

Neke su druge mreže putovanja, mjesta, stvari, kalendara i zbivanja.

Takve mreže susrećem u knjigama, na slikama i na fotografijama.

Niti te mreže čine dijelovi priče koja je prisluškivana tekstom ili slikom.

Ponekad se nove mreže ne grade čitanjem, slušanjem ili promatranjem nego pisanjem, slikanjem ili fotografiranjem.

Nekoga o kome znam sve i ništa.

Niti tih mreža veze su koje nas povezuju, razvezuju i zavezuju.

Jedna mreža ponekad sadrži dijelove ostalih mreža.

Postanem li pauk takve mreže, svoju matičnu mrežu napuštam i gradim novu u kojoj prisluškujem.

Pripovjedač je samo posrednik i posve nevažan pauk mreže koja se izgrađuje pisanjem ili slikanjem o čvorištima – mjestima i likovima.

Početak i kraj dobivamo, a ono što je između njih stvaramo upravo zato da bismo izbjegli razmišljati o početku i kraju.

Nekoga toliko velikog da mu svijet ne premašuje njegovu osobnu mjeru, a koji je ujedno još uvijek toliko čovjek da ipak stane u knjigu.