Njihove itinerare popunjavam riječima u koje dodajem zvukove i slike, fotografije i suvenire, a zatim jednom zapisano putovanje odlažem u mapu kojoj kasnije zašivam korice i pritom zamišljam da stvaram izmaštani Atlas ludnja.

Kava ne kaže: hajde, nego: sjedni!

Čežnja za okusom bagremova cvijeta.

Djela se prosuđuju po namjerama.

Želja mi je za tobom ne zažaliti.

Pet – svakodnevna vještina zvana voljeti.

Moja zapisana putovanja moj su Antiatlas umnogome različit od onoga koji tražim.

Tko se uzdiže, dolazi iz dubine.

Zapisano u sjeni vrata Lahora.

Gledati, vidjeti i misliti.

Tri – bez promatrača svijet ne postoji.

Sedam – životu se čovjek ne može oteti.