Tad' udrite temelj domu, izgradite zemlju novu, podignite i gradove kojima sad dajem ime.

Baš je zgodna ova igra mraka! Meni se čini da se igramo slavlja!

Mi ne vjerujemo u ono što ne vidimo!

Zaboravljate jedno, iako vi ne vidite mene, ja vidim vas.

Sreća i tuga nesmiljeno bi se smjenjivale sve dok se Dravus i Tihe ne bi zagrlili i primirili u riječnoj plićini.

Tako kako se Mursa liječila tada, u antičko doba, tako se do današnjih dana grad Osijek liječi i obnavlja.

Igrajmo se mraka i mračnoga straha! Igrajmo se tmine i strašne tišine!

Jeste li čuli? Mrak jauče! Jeste li čuli? Mrak plače!

Baš ste smiješni, pravi ste ljudi!

Ljubav je san o sreći u kojem smo bolji.

Tihina je kugla tada izranjala iz pijeska i u Osječkom se polju postavljala kao ôs oko koje se andizetska Mursa obnavljala preuzimajući oblik zagrljaja i meandra koji OSvaja.

Ljubio sam te, ti si ljubila mene.