Iz našeg zagrljaja rađala si grad na obali moje rijeke.

U mojoj kosi vode su tvoje i snovi tvoji u mojoj su kosi.

Ovijajući se jedno o drugo, zagrljaji Dravusa i Tihe mijenjali su vodostaje, upisivali su se u dravske meandre i plaveći ljubavlju donje tokove rijeke plavili su ulice antičke Murse.

Svojedobno, u dobu koje zovem svojim, podignuo sam gustu mrežu gradova i utvrda vidljivu tek danas.

Od vizija i one su postale mreža moga krvotoka, čija čvorišta oči su budućih stanovnika.

Mojim žilama nisu tekli ni krv ni vino, mojim žilama tekle su rijeke: Tisa, Dunav, Sava i Drava.

Sanjao sam ljubav, ljubav, zagrljaj porođen u grad.

U mojoj kosi tvoji su snovi, grad Andija i Andizeta, grad zagrljaj, ljubav i san.

Uspravite se, zadržite dah, usporite bilo i stojte mirno.

Za vas buduće, nepoznate i udaljene.

Zemlja što zovete ju svojom govorila mi je jezikom drevnih vam predaka iz plemena Andizeta.

Osijek me zarobio svojom sviklošću na samoću, Osijek me podojio spremnošću na rast iz mraka.