Silna cika, ružna graja dovele su stvar do kraja.

Plavi sag se ispružio, od svega se premorio.

Kao da su ostarjeli, zgureni i oslabjeli.

Glad za spoznajom bila je gotovo proporcionalna količini mraka po kojemu sam se pokušavala orijentirati nagonima i osjetilima.

Dvadesetprvo stoljeće je označeno podsjetnicima.

Jedna drugoj smo bile ogledalo promjena.

Frule su uzdahnule, a figure odahnule.

Vjetrovi posustali, bez reda su vrludali.

Dotaknuo je čak i strop, prekinuo svjetla snop, u šator se uvukao, a ovaj je zaplakao.

Dopustila sam im odlazak, uostalom, kao i nekim dijelovima sebe.

Ipak, postoje susreti za koje ne trebaju podsjetnici.

Dosljednost ulijeva povjerenje, potvrđuje stručnost, ozbiljnost namjera i djelovanja.