Idejni pojedinac gnomon je ekonomije.

Kultura je resurs koji se uvećava trošenjem.

Na spoju naslijeđenoga i suvremenoga ograničenja se pretvaraju u prednosti.

Istraživački pothvati nisu izgubljene investicije, nego visokovrijedni načini učenja.

Opažanje je rezultat prethodnih iskustava, stečenih istraživačkih vještina i razvijene imaginacije.

U početku bijače Riječ, a nakon Riječi postade okus te oni koji ljube riječi znaju i njihove okuse. Imenice imaju okus biljaka, glagoli imaju okuse mesa, a pridjevi i prilozi okuse voća. Veznici su neuhvatljivi, podložni su promjenama pa su zato vodenih okusa.

Poduzetništvo je životni stil kojim se ograničenja pretvaraju u izazove i podloge za kreativna rješenja.

Ekonomski snovi izražavaju se nizovima riječi i brojeva na čijem je početku vizija, a na završetku – ostvarenje sna.

Pretjerivanje je pretpostavka izdvajanja, a ako je popraćeno neodustajanjem, tada je to formula uspjeha.

Oponašanje donosi financijsku dobit, ali ne i revolucionarni pomak.

Okusi nam stvaraju ovisnosti. Onaj tko je zapamtio okuse djetinjstva neprestance ih je gladan pa bi ih radije birao negoli okuse raskošnih trpeza čak i ako su skromni. Okusi ljubavi opijaju i kada smo usamljeni, a okusi gladi i smrti upozoravaju da smo privremeni.

Ako postoji kraj bogat okusima onda su to Slavonija i Baranja međusobno povezane vodama, odnosno, veznicima okusa. Gramatika okusa suštinska je i stoga vrlo jednostavna. Okusi se prožimaju onako kako se prožimaju voda, vatra, zemlja i zrak, a povezuje ih eon – ljudska duša i priroda.