Starješina je na zidu svoje kuće objesio umanjenu talioničku peć.

Nebeska tijela sazviježđa Orion upisana su u junakovo ime i pjesničke porive te čine orionogram Ahorionovih pothvata.

Ima li veće utopije od „napuštanja vremena“ kada ni prostor ne uspijevamo napustiti čak ni nakon što odemo iz njega?

Odaslani zvuk ondje bi pronašao utočište i u njemu bi se zadržao tri dana, a ponekad i dulje.

Orionska crpilišta rude sve su oskudnija i trebalo je pronaći nova.

Spremna je primiti Ahoriona i otkriti mu svoje unutarnje plodove skrivene na udaljenome sjeveru.

U toj peći igrački pohranio je Ahorionovu zbirku ulovljenih misli prošlih i budućih duša.

Pjesmu što će na daleko svarati.

U njima su ucrtani naši profili iz prostora nadsvjesnog, vizije onakvih kakvima smo mogli ili željeli biti.

Odmoren i osnažen, zvuk bi se odbio o obalu, a potom vratio Ahorionu – dubok i mudar upravo onoliko koliko je mudra starost.

Velika Majka osobno se obratila Starješini i upozorila ga na Ahoriona.

Na putu prema novim, nepoznatim rudnicima Ahorion će pratiti rijeku.