U početku bijaše Riječ i odmah nakon riječi – kruh – okus u kojemu se miješaju okusi klasja kao plodova zemlje i okusi vode kojima je zemlja vezana. Nahranivši svojedobno mnoge pa i nas sadanje, Isus nas je poučio kako je kruh ujedno i Tijelo. Tijelo je, dakle, spoj zemlje i vode, a kvasac u njemu su naše zarobljene i trome eonske duše čiji signali plove tijelom slijedeći unutarnje rijeke obojane crvenom tintom izmiješanom od ljubavi i vina.

Zadane su nam ulice, mjesta i padovi. Usponi katkad ovise o našoj izdržljivosti.

Zar mi Friedrich ne može reći jesu li moje fotografije umjetnost? Što je uopće umjetnost? Ostarjela sam, a da me nisu uputili u odrastanje. Nazivaju me umjetnicom, premda o umjetnosti ne znam ništa. Moje su fotografije lov trenutka u koji sam ulovljena i sama. Otimam se vremenu kao muha paučini i to nazivaju umjetnošću! Je li umjetnost bilježiti dubinu? Bilježiti? Nije li i ova riječ infinitiv...? Fotografirati, bilježiti, loviti, uhvatiti.

Vrijeme se vrti oko nas premda se čini kako smo mi podređeni vrtnjama Vremena.

Još uvijek silno vjerujem u umjetnost kao medikament!

Moja putanja spiralnog je oblika i život je postupno odmata. Sudjelujem, svakodnevno gubim ponešto slobode, umaram glasnice, ali uspjet ću već zbog toga što nisam motiviran koristoljubljem.

Znala je, klice svojih uspona i padova nosimo u sebi. Prekrivamo ih odjećom i pokretima, ali katkad, kada se zaustavi vrijeme, trenutak odaje ono kakvi jesmo i kakvi ćemo biti.

Govore mi da sam mlada i da ću događanja prihvatiti kad odrastem.

Noć je bila od onih u kojima se usamljenost čini kao nesvladiva daljina.

Najveću vrijednost imaju neizreciva znanja, ali još uvijek se nadam, ako ispišem podosta toga, i ona će se nazrijeti negdje između redova.

Samoća je ugodna, ali krivi sliku o svemu što nas okružuje.

Tada sam počeo postavljati pitanja o tome što je volja, gdje je duša, čime se hrani misao i je li i ona, misao, također imenica iz skupine mislenih imenica, mogu li glagoli napadati, a ako mogu, jesu li predmet njihova napada moje misli ili moji organi..., i na koncu, ako mogu zamisliti svoje unutarnje organe, jesu li tada po postanku organi ispred misli ili je misao ta koja proizvodi moje tijelo?