Poticaj za pisanje poeme Ars meandrum razvijao se tijekom vremena.

Druga je moja konceptualna praksa vezana uz potrebu da opjevam umijeća koja me nadahnjuju.

Meandriranje je i personifikacija suvremene osječke umjetnosti.

Poema je grafički oblikovana tako da Dravusove i Tihine dionice čine bijeli i crni dijelovi meandra spojeni refrenom.

Refren ni tekstom ne miruje nego podražava rijeku.

Stvaranje se, barem iz mog osobnog iskustva, ne ostvaruje bez trvenja.

Jedna je moja konceptualna praksa vezana uz želju da književno oblikujem osječku genezu rekonstruiranu iz legendi i mitova, a povezanu s povijesnim dokumentima.

Ars meandrum kao umijeće meandriranja oda je ljubavnom zagrljaju božice Tihe i boga Dravusa.

Umijeće meandriranja umijeće je i plivanja, izranjanja nakon potopa, obnavljanja životonosnog tkiva i u najkraćem – umijeće bivanja.

Refren nije u potpunosti statičan nego se mijenja za svog premještanja meandrom.

Dravus i Tihe za mene nisu samo ljubavnici nego su i alegorije stvaranja.

Njihov je zagrljaj objedinio suprotnosti dvaju polova.